Prava američka top manekenka, lijepa, buntovna, popularna ali je bila do srži posebna, talentovana ali je pored svega toga bila usamljena i nesretna jer su sve stvari što je uvijek želila, ljubav i sreća jednostavno izmicale iz ruku.
Njena sudbina je zaista teška, umrla je veoma rano a njena sahrana je bila možda od jednih najtužnijih na cijelom svijetu. Đija Karangi je u svijet mode uplovila sasvim slučajno kada je jedan fotograf primjetio u jednoj diskoteci kao tindejdžeru zajedno sa frizerom Maurisom Tanebaumom.
Njena sudbina je zaista teška, umrla je veoma rano a njena sahrana je bila možda od jednih najtužnijih na cijelom svijetu. Đija Karangi je u svijet mode uplovila sasvim slučajno kada je jedan fotograf primjetio u jednoj diskoteci kao tindejdžeru zajedno sa frizerom Maurisom Tanebaumom.
”Kada sam je ugledao nisam mogla da se odvojim od nje dok je nisam slika. Ona je bila veoma sretna sa idejom da pozira. Iz nje je sijala sirova i netaknuta ljepota”
On je zatim sve njene fotografije poslao jednoj najboljoj tadašnjoj agenciji na čijem je vrhu samom bila Vilhemina Kuper, koja je obožavala Điju na prvi pogled. Ona joj je zanemarila nedostatak visine i veliku netipičnost. U tadašnjem svijetu bijelog tena, plavuša i svijetlih očiju Đija se istical kao brineta, tamnog tena i učiju uvijek nenašminkana i u sasvim običnoj odjeći. Nije se pretjerano sređivala i uvijek je imala svoj poseban bunovan stajling. Imala je svoj poseban stav koji je uvijek govorila jasno i glasno ”Ovo sam ja, ili me prihvati ili me ostavi”
Na samom vrhuncu njene karijere – dijagnostikuju joj je sidu, tada je to bio nepoznat virus. Svoje zadnje mjesece ona je provela u bolnici u bolničkom krevetu i nije se odvajala od svoje majke. Okrenula se vjeri i Bogu u svojim zadnjim danima. Umrla je u svojoj 26toj godini. Njena smrt nije objavljena ni u jednim novinama a Holivud je za nju saznao tek kasnije. Na njenoj sahrani nije bio ni jedan njen prijatelj niti poznanik nego samo porodica i par prijatelja.