Ona nije znala zbog čega je to tako, sve dok on nije odlučio da joj sve objasni u pismu…
“Draga Julija,
Pišem ti sada, dok spavaš, samo u slučaju da sutra ne budem taj koji će se probuditi kraj tebe. Sa ovim dvosmjernim putovanjima, ja provodim sve više vremena na drugoj strani, a ko zna? Bojim se da se jednog dana neću vratiti sa putovanja. Samo u slučaju da sutra ne mogu da shvatim šta se događa sa mnom. Samo u slučaju da sutra nisam u mogućnosti da ti kažem koliko ti se divim i cijenim tvoj integritet, tvoju upornost da budeš uz mene, pokušavajući da me usrećiš bez obzira na sve. Kao što si i uvijek radila. Samo u slučaju da sutra nisam svjestan onoga što radiš. Kada lijepiš bilješke na vrata, kako ja ne bih pobrkao kupatilo i kuhinju. Kada uspješ da me nasmiješ, nakon što obujem cipele bez čarapa. Kada pokušavaš da održiš razgovor, iako se izgubim u svakoj rečenici. Kada mi polako priđeš i šapneš ime jednog unučeta na uho. Kada nježno odgovoriš na moje napade bijesa, kao da se nešto buni protiv ove stvari u meni koja me preuzima. Za te i mnoge druge stvari. Samo u slučaju da se sutra ne sjećam tvog ili svog imena. Samo u slučaju da sutra ne mogu da ti kažem hvala. Samo u slučaju da ne mogu posljednji put da ti kažem da te volim!