“Da mi je bila Julija kad sam rodila sina Erdana, bilo bi mi lakše. Otkad se prije osam mjeseci rodila mala Edna, od početka imam Juliju, dolazi u posjetu, tu je za nas u podne-u ponoć, kad god treba, možemo je zvati da dođe, pitati za neki savjet, ne može bolje”, hvali nam mama Almeida patronažnu sestru Doma zdravlja Tomislavgrad Juliju Barišić s kojom se od novembra prošle godine u okviru usluga ranog rasta i razvoja kroz Dom zdravlja Tomislavgrad u ovu općinu vratila patronažna služba.
S Julijom smo u terenskoj posjeti. Za ovaj dan posjetiće tri bebe i mame, pregledati napredak beba, stanje pupka što uvijek nekako najviše brine sve mame-posebno one koje su rodile prvi put, sa sobom nosi vagu i formulare koje mame mogu popuniti nakon što ih Julija upozna sa daljnjim aktivnostima koje će se provoditi u okviru Centra za rani razvoj i u kojima će moći da učestvuju.
“Djeca iz Tomislavgrada rađaju se u Livnu, jer je porođajno kod nas privremeno zatvoreno. U stalnom sam kontaktu s rodilištem u Livnu, i svako dijete prvi put posjetim 24 sata nakon poroda, osim ukoliko nije bilo nekih koplikacija pa majka kasnije izađe iz rodilišta ili nešto drugo što moe utjecati. U prvim mjesecima svako dijete posjetim najmanje tri do četiri puta mjesečno, ako vidim da ima potrebe i više, kasnije su posjete nešto rjeđe, ali dijete redovno pratim do navršene prve godine života”, priča nam Julija dok se vozimo na teren.
Almeidu s početka priče nedavno je obilazila, ali kako živi u istom ulazu kao i mlada majka Fatima kod koje ide u posjetu, odlučila je doći s bebom i potražiti savjet više.
“Mamama uvijek treba savjeta, rado pitaju sve što ih zanima”, kaže Julija dok se penjemo prema Fatiminom stanu gdje nas čeka mali Riad, rođen prije 20-ak dana. Red je i na novo vaganje, pa Julija nosi posebnu malu vagu koja svira kada na nju stavi bebu. Kilaža napreduje kako treba, a mamu Fatimu najviše brine pupak: “Neki dan je otpao, valjda je sve kako treba”, govori zabrinuto dok Julija pregleda bebu.
“Pupak je u redu, ništa ne moraš da brineš!”, pojašnjava joj Julija nakon pregleda. Fatimi je Riad prva beba, pa je puna riječi hvale za Juliju i činjenicu da joj je dostupna patronažna sestra. Tu je i njena mama Aida koja kaže da kad je rodila Fatimu nije imala sličnu priliku. “Kad sam rodila Fatimu nisam imala patronažnu sestru, snalazili se sami, morali je redovno nositi tamo u Dom zdravlja. Ovo je sad odlično!”, priča nam baka Aida.
Za taj dan predviđena je i posjeta maloj Augustini koja se rodila manje od deset dana prije Julijine posjete. Juliju dočekuje mama Bernardina, kojoj iako je po struci liječnica i i već ima četveroipogodišnjeg sina Antu, savjeti i pomoć sestre Juline dobro dođu.
“Puno mi je sad lakše nego kad sam rodila prvo dijete, Julija ima odličan pristup, zna s djecom, i jednostavno ulijeva povjerenje majkama koje prate njene upute, zppvu je i savjetuju se oko svega što ih može zanimati, ili kako bi otklonili eventualne brige. Pregled u ordinaciji je bitan, ali kada vam neko dođe kući u sredinu gdje beba boravi, to je zaista neprocjenjivo”, priča nam Bernardina dok Julija obavlja pregled male Augustine, i zaključuje da je sve kako treba biti. Bernardini najavljuje i naredne posjete.
Nakon posjete bebama, Julija se priprema za naredni dan i pravi raspored daljih posjeta. Najdalja beba koju posjećuje 37 kilometara je udaljena od Doma zdravlja, neke bebe su u okolnim selima, a neke u gradu. Posjete patronažne sestre među bitnijim su s aspekta ranog rasta i razvoja, jer se većina eventualnih odstupanja može liječiti i ispraviti ukoliko se na vrijeme primijete.
“Jako je bitno na vrijeme primijetiti eventualna odstupanja, bar ona koja se mogu vidjeti poput na primjer zavrnute nogice. U slučaju neke sumnje, kontaktiram pedijatriju, u kontaktu sam i sa logopedicom Renatom i drugim kolegicama i kolegama, tako da dijete tijekom te prve godine u potpunosti pratimo. Trenutno se savjetujem s Renatom oko jednog dječaka kojeg bismo trebali zajedno pregledati”, priča nam Julija potcrtavajući važnost edukacije koju roditelji dobiju kroz njene posjete:
“Roditelji ne moraju lutati za informacijama. S njima osim o stvarima vezanim direktno za dijete razgovaram i o značaju imunizacije i potrebi da se djeca vakcinišu protiv zaraznih bolesti, kao i o drugim temama. Posebno ističem značaj pravilne ishrane jer je nepravilna ishrana beba nešto s čime se često susrećem, i na čemu treba dosta raditi”, kaže Julija.
Ističe podršku u edukaciji koju je i sama dobila učestvujući u obukama koje je prošla u Udruženju “Edukacija za sve“ (EDUS) a koje su organizirane uz podršku UNICEF-a u sklopu unapređenja ranog dječijeg rasta i razvoja.
“Radilo se o konretnoj obuci gdje smo učili stvari koje nam trebaju u svakodnevnom radu, i tome kako neke nove metode primijeniti u svakodnevnim situacijama. Naučila sam nove stvari koje zaista svakodnevno upotrebljavam i koje su mi bile od velike koristi”, priča nam Julija.
Tomislavgrad je jedna od općina u kojoj je potpisan Protokol o saradnji u oblasti unaprjeđenja ranog rasta i razvoja djece na području ove općine. Potpisivanje Protokola i uspostavljanje usluga za rani rast i razvoj djeteta radi se u sklopu projekta „Primjena koncepta ljudske sigurnosti u cilju stabilizacije zajednica u Kantonu 10“ koji finansira UN Fond za ljudsku sigurnost a implementiraju ga UN agencije u BiH (UNICEF, IOM, UNHCR i UNDP).
izvor: zasvakodijete.ba