Srbi su prelaskom u hrišćanstvo mnoge osobine svog starog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima, prenijeli na Svetog Iliju. Po narodnoj tradiciji, Sveti Ilija se vozi na vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen.
Grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se on vozi po nebu i oblacima. Na ikonama se Sveti Ilija predstavlja ili kako na vatrenim kolima ide na nebo, ili kako drži nož u ruci kao znak da je njime poklano 450 lažnih Valovih zreca na brdu Kamil, ili kako sjedi u pećini gdje se sklonio od oholog cara Ahava, a gavran mu donosi hranu.
Sveti Ilija je u Srbiji bio slava vazduhoplovaca, obnarodovana ukazom iz 1924. godine. Međutim, nakon propasti kraljevine Jugoslavije i dolaska komunista na vlast, slava je prestala da se poštuje. Godine 1992. Sveti Ilija ponovo postaje slava vazduhoplovaca.
Među Srbima postoji izreka “Od Svetog Ilije, sunce sve milije”. Takođe, mnogi se odlučuju da muškoj djeci daju ime po ovom svetitelju jer je simbol snage i neustrašivosti.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na njegov praznik ne radi u polju – da se ne bi navukao gnjev svetitelja. Osim toga, u to doba godine haraju stomačni problemi, takozvani ``ilinštak``, te zato mnogi izbjegavaju da budu neumjereni u jelu i piću kako ih ne bi stigla ``kazna`` u vidu stomačnih problema.