Ljudi uvijek kazu da se zaista ne moze objasniti zasto se osjecamo na odredjen nacin o nekim ljudima. Osjecamo se kao da nas Bog priblizava nekim ljudima jer su to ljudi koje trebamo u nasem zivotu upravo sada. To su ljudi koji ce nas nauciti vazne lekcije o zivotu.
Postoji razlog zasto Bog pokrece vase srce prema odredjenoj osobi i razlog zbog kojeg se nekim ljudima priviknete vise od drugih. Kada se osvrnem, ne postoji jedna osoba koja nije imala nesto vrijedno da me nauci ili igrala vaznu ulogu u mom zivotu. I ironija je,vecina tih ljudi su bili privremeni jer im je duznost pokazati drugaciji nacin i onda me osloboditi.
Ponekad faza vaseg zivota odredjuje koje vrste ljudi privlacite i mislim da je to ljepota vjere, Bog vam salje ljude koji vam trebaju tacno u pravo vrijeme. On vam daje odgovore koje ste trazili kroz te ljude.
Problem je sto postajemo frustrirani kada ovi ljudi odlaze jer ih ne mozemo pustiti. Ne razumijemo zasto bi Bog oduzeo nesto tako lijepo ili nekog ko nas je iscjelio.
Bit pustanja je vjera. Vjerujete da je bolje da ostavite ovu pricu onakvu kakva jest. Bolje je pustiti da bude na nacin koji je Bog zapisao. Mozda su ovi ljudi andjeli poslati vama kako bi vas poducili lekciju ili vas iscjelili ili vas ucinili boljom osobom.
Mozda vas ti ljudi takodje poducavaju kako da pustite, kako da se odvojite, kako da shvatite kada je neko zavrsio dio vase price, i vjerujem da je sljedeca osoba koju vam Bog priblizava upravo ona koja vam treba, cak i ako to jos ne znate.
Zato sto znam da cemo jednog dana susresti osobu koja namjerava ostati zauvijek, prepoznali bi ih u prepunoj sobi jer smo konacno shvatili razliku izmedju nekoga ko dotakne nasu ruku i nekoga ko dotakne nasu dusu.