Sutra mi je 19.ti rođendan… Nemam nikoga. Mama je umrla prije 8 godina, oca nikada ni imala nisam. Živim sa bakom i dedom, koji me ne podnose. Danas sam ih čula kako pričaju, i spomenuo se moj rođendan, kaže baka:
“Šta će joj poklon, niti je prvi niti je zadnji rođendan.” Ne treba mi poklon, ne treba mi ništa, osim možda eto nekad, samo nekad malo ljubavi.
Sutra je dan u godini koji umjesto da mi bude najsretniji, uvijek, već 8 godina je najtužniji, jer uz mene nema one koja me je jedina iskreno voljela, više od sebe, od života. Ali eto, sretan mi rođendan.